BMI i BSA
Izračunavanje indeksa telesne mase i površine tela
Dodatne informacije
Upozorenje
Ova alatka služi isključivo u obrazovne svrhe i ne predstavlja profesionalni savet niti zamenu za profesionalni savet. Alatku ne treba koristiti za postavljanje medicinske dijagnoze i/ili pružanje medicinske terapije.
Opšti opis
Indeks telesne mase (BMI) je najčešće korišćena antropometrijska metoda za procenu nutritivnog statusa. Služi kao početni alat za skrining kako bi se identifikovali potencijalni zdravstveni rizici povezani sa telesnom težinom, omogućavajući pravovremenu intervenciju.
BMI je najkorisnija mera za gojaznost i prekomernu težinu na nivou populacije jer je isti za oba pola i važi za sve odrasle osobe bez obzira na godine. Ipak, treba ga posmatrati kao okvirni pokazatelj jer ne odražava uvek istu količinu telesne masti kod različitih pojedinaca. Prednosti korišćenja BMI-ja uključuju jednostavnost izračunavanja i niske troškove. Može da se koristi kao alat za skrining, tj. za rano otkrivanje potencijalnih zdravstvenih problema. Međutim, postoje i nedostaci. BMI ne uzima u obzir mišićnu masu ni gustinu kostiju. Na primer, sportisti i osobe sa razvijenom mišićnom masom mogu imati visok BMI, ali ne i višak telesne masti. Takođe, BMI ne pravi razliku između masne i nemasne (mišićne) mase.
Ipak, postoje dokazi da je BMI koristan u praksi – istraživanja pokazuju da osobe sa višim BMI-jem imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Važno je naglasiti da BMI nije dijagnostički alat i da ga treba koristiti zajedno sa drugim merama, kao što su obim struka i krvni pritisak.
Indeks telesne mase (BMI) je najčešće korišćena antropometrijska metoda za procenu nutritivnog statusa. Služi kao početni alat za skrining kako bi se identifikovali potencijalni zdravstveni rizici povezani sa telesnom težinom, omogućavajući pravovremenu intervenciju.
BMI je najkorisnija mera za gojaznost i prekomernu težinu na nivou populacije jer je isti za oba pola i važi za sve odrasle osobe bez obzira na godine. Ipak, treba ga posmatrati kao okvirni pokazatelj jer ne odražava uvek istu količinu telesne masti kod različitih pojedinaca. Prednosti korišćenja BMI-ja uključuju jednostavnost izračunavanja i niske troškove. Može da se koristi kao alat za skrining, tj. za rano otkrivanje potencijalnih zdravstvenih problema. Međutim, postoje i nedostaci. BMI ne uzima u obzir mišićnu masu ni gustinu kostiju. Na primer, sportisti i osobe sa razvijenom mišićnom masom mogu imati visok BMI, ali ne i višak telesne masti. Takođe, BMI ne pravi razliku između masne i nemasne (mišićne) mase.
Ipak, postoje dokazi da je BMI koristan u praksi – istraživanja pokazuju da osobe sa višim BMI-jem imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Važno je naglasiti da BMI nije dijagnostički alat i da ga treba koristiti zajedno sa drugim merama, kao što su obim struka i krvni pritisak.
Raspon rezultata za BMI
Pothranjenost
≤ 18,49 kg/m²Normalna težina
18,5–24,99 kg/m²Prekomerna težina
25–29,99 kg/m²Gojaznost I stepena
30–34,99 kg/m²Gojaznost II stepena
35–39,99 kg/m²Gojaznost III stepena
≥ 40 kg/m²Formule
BMI = težina / visina²
Ciljana težina = BMI × težina
BSA (Mosteller) = √(visina [cm] × težina [kg] / 3600)
BSA (DuBois) = 0,007184 × visina0,725 × težina0,425
Reference
Keys, Ancel, i dr. Indices of relative weight and obesity. International journal of epidemiology 43.3 (2014): 655-665.
A Healthy Lifestyle - Who Recommendations. World Health Organization, World Health Organization, 6 May 2010, www.who.int/europe/news-room/fact-sheets/item/a-healthy-lifestyle---who-recommendations. Pristup: April 2025.
Rubino, Francesco, i dr. Definition and diagnostic criteria of clinical obesity. The Lancet Diabetes & Endocrinology (2025).
Verbraecken, Johan, i dr. Body surface area in normal-weight, overweight, and obese adults. A comparison study. Metabolism 55.4 (2006): 515-524.
Verzija
4
Više o ovoj alatki
Indeks telesne mase (BMI) je najčešće korišćena antropometrijska metoda za procenu nutritivnog statusa. Služi kao početni alat za skrining kako bi se identifikovali potencijalni zdravstveni rizici povezani sa telesnom težinom, omogućavajući pravovremenu intervenciju.
BMI je najkorisnija mera za gojaznost i prekomernu težinu na nivou populacije jer je isti za oba pola i važi za sve odrasle osobe bez obzira na godine. Ipak, treba ga posmatrati kao okvirni pokazatelj jer ne odražava uvek istu količinu telesne masti kod različitih pojedinaca. Prednosti korišćenja BMI-ja uključuju jednostavnost izračunavanja i niske troškove. Može da se koristi kao alat za skrining, tj. za rano otkrivanje potencijalnih zdravstvenih problema. Međutim, postoje i nedostaci. BMI ne uzima u obzir mišićnu masu ni gustinu kostiju. Na primer, sportisti i osobe sa razvijenom mišićnom masom mogu imati visok BMI, ali ne i višak telesne masti. Takođe, BMI ne pravi razliku između masne i nemasne (mišićne) mase.
Ipak, postoje dokazi da je BMI koristan u praksi – istraživanja pokazuju da osobe sa višim BMI-jem imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Važno je naglasiti da BMI nije dijagnostički alat i da ga treba koristiti zajedno sa drugim merama, kao što su obim struka i krvni pritisak.
BMI je najkorisnija mera za gojaznost i prekomernu težinu na nivou populacije jer je isti za oba pola i važi za sve odrasle osobe bez obzira na godine. Ipak, treba ga posmatrati kao okvirni pokazatelj jer ne odražava uvek istu količinu telesne masti kod različitih pojedinaca. Prednosti korišćenja BMI-ja uključuju jednostavnost izračunavanja i niske troškove. Može da se koristi kao alat za skrining, tj. za rano otkrivanje potencijalnih zdravstvenih problema. Međutim, postoje i nedostaci. BMI ne uzima u obzir mišićnu masu ni gustinu kostiju. Na primer, sportisti i osobe sa razvijenom mišićnom masom mogu imati visok BMI, ali ne i višak telesne masti. Takođe, BMI ne pravi razliku između masne i nemasne (mišićne) mase.
Ipak, postoje dokazi da je BMI koristan u praksi – istraživanja pokazuju da osobe sa višim BMI-jem imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Važno je naglasiti da BMI nije dijagnostički alat i da ga treba koristiti zajedno sa drugim merama, kao što su obim struka i krvni pritisak.
